Lečenje visećeg prsta
Lečenje visećeg prsta može biti neoperativno i operativno.
Neoperativno lečenje
Vrši se imobilizacija donjeg zgloba prsta pomoću šine ili ortoze za prst – danas je dostupan veliki broj različitih ortoza. Srednji zglob prsta mora biti pokretan. Donji zglob prsta mora biti ispružen, ali ne prekomerno ispružen (hiperekstendiran).
Jedan deo manje uspešnih rezultata lečenja može se pripisati lošem razumevanju suštine lečenja od strane pacijenta. Stoga je za dobar rezultat lečenja neophodno objasniti pacijentu da se ortoza za prst mora koristiti kontinuirano, bez skidanja. Ukoliko pacijent ima potrebu da opere šaku, odnosno povređeni prst, neophodno je objasniti da je prilikom procedure pranja neophodno prst sve vreme držati ispravljenim i da se savijanje prsta ne sme pokušavati, naročito u donjem (povređenom) zglobu.
Šina (ortoza) za prst se mora nositi šest nedelja kontinuirano, a potom naredne dve nedelje samo noću. Ukoliko se na kontrolnom pregledu šest nedelja nakon nošenja šine uoči da je donji članak prsta u savijenom položaju i izostaje aktivno opružanje, lečenje se mora ponovo iznova započeti, odnosno šina se mora nositi u kontinuitetu još šest nedelja.
Operativno lečenje
Operativno lečenje sprovodi se u slučaju otvorene povrede – preloma donjeg članka sa otgrnućem tetivnog pripoja, pri čemu dolazi do delimičnog iščašenja donjeg zgloba prsta.
Operacija je eventualno indikovana ukoliko je koštani fragment veliki i obuhvata veći deo zglobne površine donjeg članka prsta. Defekt u opružanju donjeg članka prsta ≤20° smatra se dobrim rezultatom.
Ako je i dalje prisutna savijena pozicija prsta u donjem zglobu uprkos gorenavedenom načinu lečenja, savetuje se pregled ortopeda. Status se uglavnom poboljšava tokom vremena. Retko je potrebna sekundarna hirurška intervencija.