Po statistici iz 2016, Danska je najmanje korumpirana zemlja na svetu. Ali još zanimljiviji je njihov dojam korupcije, koju izjednačavaju sa „prekoračenjem ovlašćenja“. Kako doktor Srđan Živanović kaže, ovdašnji model „daj mi 500 evra pa dođi da te operišem“ u Danskoj apsolutno ne postoji.

Čak je kulturološki to neprepoznatIjivo. Ali korupcija ima ekstremno mnogo nivoa. Ako govorimo strogo o tome da se ne poštuje sistem, već da se traži nešto više od onoga što on automatski nudi, ni Danska nije poštedena. Jednom mom kolegi dete je imalo napad slepog creva. Dečko je tada bio u vojsci na jugu zemlje i tamo je trebalo da ga operišu. Ipak, moj prijatelj je preko veze proverio kakve su tamo kolege i tek tada je uradena operacija. Korupcija je leži u tome što nije poštovan sistem do kraja - objašnjava živanović. Na našu opasku da to nije korupcija. protivi se i dodaje da jeste, samo na drugom nivou. - Usluga za uslugu je isto korupcija. Imao sam situaciju da dođe žena s detetom koje ima potres mozga. Bio sam u gužvi i tri sata nisam stigao da pogledam dete pa sam ga nakon pregleda pratio malo češće. U znak zahvalnosti žena je donela korpu s vinom i voćem, i ja sam se ohladio. Pitam sestru, šta da radim s tim, a ona kaže, vino popijete, voće pojedete. Ja kažem, da podelim u odeljenju. Ne, to je vaše. Problem je što mi nismo ni svesni toga. Da li je korupcija kad baka dode i kaže, doktore, ti si prvi koji je hteo da malo porazgovara sa mnom, i donese ti kilogram oraha i dve jabuke? Naravno da jeste - zaključuje Živanović.

[...]

Kao subspecijalista hirurgije ramena i lakta, Živanović je zaposlen u Regionalnoj bolnici „Viborg“, a ispostava bolnice koja se bavi ramenom i laktom nalazi se u mestu gde ima 7.000 stanovnika. Tu brojku on sâm naglašava kako bi pokazao koliko je njihov zdravstveni sistem decentralizovan, a zbog sistema socijalne zaštite i bogate državne kase lečenje je tamo potpuno besplatno.

Svaki pacijent dobija isti, vrhunski tretman i dijagnozu na danskom jeziku, koji je doktor Živanović i u ordinaciji učio. U protekloj deceniji izveo je čak 3.000 operacija samo ramena i lakta. Svoj koncept i ideje ostvaruje kroz rad u privatnoj ordinaciji u Beogradu, gde ga često prate kolege koje su zainteresovane za edukaciju. Kad dođe ovde, nije samo u Beogradu ili rodnom Aleksincu, već je i na konsultacijama u Vojnoj bolnici u Nišu, Kliničkom centru Kragujevac i Opštoj bolnici u Subotici. Trudi se da prenese kolegama ono što je naučio i da tako svi zajedno budu bolji. Ipak, svestan je svih poteškoća koje muče lekare u Srbiji.

Radio sam u Aleksincu tri godine i divim se ljudima ovde koji svakodnevno, u ovakvim uslovima, imaju entuzijazam da se izbore i rade na sebi. Ne mislim čak ni na materijalne, već na organizacione uslove. Veliki je pritisak i od broja pacijenata, šarolikosti. Nije stvar samo povećati plate lekarima, već im dati veću slobodu i više vremena kako bi mogli da se posvete svakom pacijentu pojedinačno, a da oni zauzvrat imaju veću odgovornost za donete odluke. To posebno važi za specijaliste. S druge strane, dobro je da se što više u lečenje pacijenata uključuju lekari opšte prakse – kaže Živanović za „Ekspres“ i dodaje da je u Danskoj, ipak, uređeniji i svakako bogatiji sistem.

Tamo pacijent veruje doktoru. Potrošio sam godine na razumevanje danskog pacijenta, da ja njemu kažem, imate otkinutu tetivu i treba vam operacija, a on ćuti. Kažem, da znate, ta tetiva služi tome i tome. On ćuti. Kažem, to je da bi vama bilo bolje, a pacijenti kažu, da, da, rekli ste. Znači, verovatno je bila dovoljna jedna rečenica. Kad dođem ovde i razgovaram s pacijentima, manji deo vremena je postavljanje dijagnoze, veći deo je razgovor, objašnjavanje. Oni gore, jednostavno, veruju u sistem. Kad Danac vidi policajca u Danskoj, oseća se sigurno. Kad ovde vidim policajca, razmišljam gde sam pogrešio. Sistem je tamo prilagođen ljudima. Stalno se unapređuje i prilagođava ljudima. A bukvalno se ništa ne plaća, osim lekova koji se podižu u apoteci – napominje naš sagovornik.

 

Čekaju dijagnozu političara

Prema njegovim rečima, još jedna razlika je u dužini bolničkog lečenja.

Tamo nema nepotrebnog ležanja ili mirovanja. Moto naše ordinacije je „za zdrav život u pokretu“. Ako je operisan, čovek treba da koristi svoje mišiće, da se oseća zdravo i pokreće ceo organizam, da ustaje i kreće se. Kod nas je, recimo, žena u bolnici minimum sedam dana nakon carskog reza, a u Danskoj treba da zamoli da ostane u bolnici drugi dan. Naravno, ako sve ide kako treba – dodaje Živanović.

Dakle, kao i u većini resora, Srbiju u oblasti zdravstva čekaju ogromni izazovi. Nešto je urađeno, neki pomaci su napravljeni, ali pitanje je kako se novi propisi i modernizovani sistemi primenjuju. Najveći problem je kada političari treba da odrede dijagnozu lekarima.


Izvor: http://www.ekspres.net/drustvo/beli-mantil-nemacke-boje