Šta je PNF?

Proprioceptivna Neuromuskularna Facilitacija (PNF) je svetski priznata metoda fizikalne terapije u čijoj je osnovi filozofija da svaki čovek, uključujući i osobe sa invaliditetom, ima neiskorišćen psihofizički potencijal. Ova metoda stavlja pred terapeuta zadatak da pacijentu pruži pomoć kako bi se taj potencijal na najbolji mogući način iskoristo i razvio, a sa ciljem dovođenja tela u optimalno psihofizičko stanje.

 

Kako se sprovodi PNF terapija?

PNF trening podrazumeva postepeno motoričko učenje i definisane funkcionalne aktivnosti takve da se zacrtani ciljevi ostvaruju uz što veću samostalnost pacijenta. Ovaj vid fizikalne terapije zapravo predstavlja ponovno učenje motoričkih obrazaca koji su izgubljeni nekom povredom, bolešću ili načinom života, sa ciljem da se pacijent što pre vrati normalnom životu. Metoda je poznata i po tome što uključuje tehniku poznatu pod nazivom PNF istezanje (PNF stretching) koja se pokazala kao najefikasnija tehnika istezanja mišića i savlađivanja kontraktura.

Terapija se sprovodi isključivo individualno. Fizioterapeut je sve vreme uz pacijenta i zadaje specifične vežbe, koriguje formu i intenzitet, otežava ili olakšava određene vežbe promenom položaja tela ili uvođenjem dodatnog otpora. Tokom trajanja terapije obavezan je manuelni kontakt kojim terapeut stimuliše određene receptore čija aktivacija ubrzava razvoj mišićne snage i svesti o pokretu.

 

PNF rehabilitacija

Inicijalno se ova metoda po pravilu koristila za rehabilitaciju pacijenata sa multiplom sklerozom ili dečjom paralizom, vremenom se došlo do zaključka da se pomoću PNF mogu lečiti i pacijenti sa drugim vrstama dijagnoza. Današnja znanja i kumulativno iskustvo terapeuta omogućavaju da se pomoću ovog vida terapije uspešno tretiraju i pacijenti iz domena ortopedije i traumatologije, spinalne hirurgije ili sportske medicine.

PNF metoda može predstavljati temelj uspešne rehabilitacije kod:

  • neurodegenerativnih bolesti, kao što su multipla skleroza ili Parkinsonova bolest, tako što poboljšava ugrožene funkcije
  • težih povreda kičme
  • sportskih povreda ramena, lakta, kolena, skočnog zgloba, kostiju i ligamenata, gde se pored saniranja povrede pacijent obučava u smislu prevencije ponavljanja povreda
  • lečenja diskus hernije
  • lečenja i brzog uspostavljanja funkcija nakon moždanog udara (cerebrovaskularnog insulta – CVI)
  • cervikalnih i lumbalnih sindroma, kao i bolova i raznih procesa u ramenu, laktu, kuku i kolenu koji su posledica svakodnevnih aktivnosti bavljenja poslovima koji zahtevaju višečasovno održavanje jednog položaja ili angažovanje određenih delova tela
  • stanja u kojima zbog bolova ili nemogućnosti izvođenja određenih pokreta dolazi do narušavanja kvaliteta života.